Grčka mitologija...

[baby]

Mit o postanku ljudi. Prometej. Pandorina kutija.

U najstarije doba Grci su pretpostavljali da su ljudi, poput biljaka, jednostavno nikli iz zemlje. Tokom vremena odbacili su to naivno shvatanje i prihvatili predanje da je titan Prometej od gline sainio ovjeka, kojemu je Atina udahnula život i dušu. Prvi ljudi bili su nemoni, ali ih je Prometej štitio i pomagao. Ukrao je vatru od Apolona i dao je ljudima. Uhvatio je divljeg bika i predao ga ljudima da ga upregnu u plug. Najzad, nauio je ljude kako da iz zemlje vade bakar, gvože i druge metale. Zbog svega toga, a posebno zbog krae vatre, izazvao je Zevsovu srdžbu. Po Zevsovom nareenju Prometej je okovan gvozdenim lancima i daleko na Kavkazu prikovan za nepristupanu stenu, na koju je svakodnevno sletao orao da mu kljuje džigericu. Prometej je nesnosnemuke junaki podnosio sve dok ga heroj Herakle nije oslobodio i tako mu se odužio u ime ljudi za koje je stradao. Kažnjavajui Prometej, Zevs je istovremeno kaznio i ljude, i to na ovaj nain: zakljuao je sve nevolje i nesree u jednu kutiju koja je dospijela u ruke ljepotice Pandore. Ova lijepa i znatiželjna žena otvorila je kutiju iz koje su odmah izletele sve nesree i bijede i brzo se raširile meu ljudima.

[baby]

Mit o četiri veka

Grci su još jednim mitom objašnjavali nastanak ljudskih nevolja. Po predanju, svi su ljudi bili srećni kada je vladao Hronos, tj. prije Zevsa. To je bio zlatni vek. Ali, malo-pomalo i mir među ljudima bio je narušen. Počeli su jedni drugima da zavide, među njima je često dolazilo do sporova i - nastao je srebrni vijek. Poslije toga, nastupio je bakarni vijek, kad su ljudi naučili da kuju oružje od bakra i da se nemilosrdno istrebljuju u ratovima. Najzad je nastupio najgori vijek - gvozdeni vijek, kad je na zemlji nestalo pravde. Ljudi su jedni druge obmanjivali, pljačkali i ubijali. Tako su Grci ovim mitom naivno pokušali da objasne nesreće i stradanja u životu i razvoju društva.

[baby]

Antej i Herakle

U Libiji se Herakle susreo s čuvenim herojem Antejem, po predanju sinom Posejdona, boga Mora, i Gee, boginje zemlje. Kad god bi se Antej borio s protivnikom i dospio u težak položaj, dodirnuo bi zemlju, i tako dobijao novu snagu i postajao nepobijediv. Ali, i Antej je imao slabu stranu - to je bila opasnost da bude otrgnut od majke zemlje. Baš to je iskoristio Herakle u borbi sa Antejem - otrgao ga je od tla, podigao uvis i zadavio. Posle mnogih podviga, Zevs je Herakla odneo na nebo i uvrstio ga u red bogova.

[baby]

Tezej

Glavni junak Atike i Atine bio je Tezej, sin kralja Egeja. Bio je slavan kao Herakle, jer je izvršio mnogo junačkih dijela. U davna vremena u Atici je živio Prokrust, okorjeli razbojnik. Prizivao je sebi putnike namjernike da ih pogosti, a zatim im je predlagao da se odmore u njegovoj postelji. Ako je postelja ("Prokrustova postelja") gostu bila mala, Prokrust mu je odsecao noge, a ako je bila velika, on i h je istezao. Tezej je ubio Prokrusta, pošto ga je oborio na sopstvenu postelju, koja je za njega bila prekratka. Najznačajnije Tezejevo junačko dijelo bilo je, međutim, osloba njegove zemlje od teškog danka koji se morao slati kritskom vladaru Minosu. Atina je svake devete godine morala da šalje Minosu sedam djevojaka i sedam momaka koje je on predavao Minotauru da ih pojede. To je bilo čudovište sa čovječijim tijelom i glavom bika, koje je živjelo uz dvorcu sa mnogo odaja, tzv. lavirintu, iz koga je bilo vgeoma teško izaći. Tezej je ipak uspio da ubije Minotaura i da izađe iz lavirinta. U tome mu je mnogo pomogla Arijadna, kći kralja Minosa, koja je zavolela Tezeja i dala mu klube konca. Na ulazu u lavirint, vezao je jedan kraj konca, ušao u njegove odaje, pronašao i ubio Minotaura, a zatim pomoću konca izašao iz lavirinta. Pripremajući se za taj podvig, Tezej je kazao ocu da će, ako se sve dobro završi, razapeti na lađi bijela jedra, a u slučaju neuspijeha ili nesreće - na lađi će biti ostavljena crna jedra. Zanesen uspijehom, Tezej je na to zaboravio, pa je, vraćajući se u Atinu, plovio sa crnim jedrima. Egej je sa nestrpljenjem čekao lađu na obali, a kad je vidio crna jedra, pomislio je da je Tezej poginuo i od očajanja se bacio u more. Od toga doba, po predanju, ro se more naziva Egejsko more.

[baby]

Mit o Edipu

U Atici su Grci rado prepričavali mit o Edipu, sinu beotijskog kralja Laja. Edip je odrastao u tuđini i nije znao za svoje roditelje. Jednom na putu za Tebu sretne nekog starca, koji nije htio da mu se skloni sa puta. Edip se sa njim posvađa i ubije i njega i njegove sluge. Samo se jedan sluga spase bjekstvom. Ubijeni starac bio je Edipov otac, ali Edip to nije znao. Kad je Edip dospio u Tebu, u gradu je na jednoj stijeni živjelo strašno čudovište - Sfinga -pola lav, pola žena. Ona je od svakog prolaznika zahtijevala da riješi zagonetku, i ko to ne bi uspio, ubila bi ga. Edip je odlučio da Tebance oslobodi tog čudovišta. Znalo se da će Sfinga izgubiti život ako neko odgonetne njenu zagonetku. Kad joj je Edip prišao, ona ga zapita: "Ko to ujutru ide na četiri, danju na dvije, a uveče na tri noge?" Edip riješi zagonetku odgovorom da je to čovjek: u ranom djetinjstvu on puzi, kad odraste ide na dvije noge, a u starosti se služi štapom. Kad je Sfinga čula odgovor, strmoglavila se sa stijene i precrkla. U znak priznanja i zahvalnosti, Tebanci proglasiše Edipa za kralja umjesto Laja, koga su, kako su oni smatrali, ubili razbojnici. Tada su Edipu dali za ženu Lajovu udovicu Jokastu, tj. Edipovu majku. Zatim je u Tebi pod Edipovom vlašću otpočela da se širi jedna opaka zarazna bolest, od koje je mnogo ljudi pomrlo. Tad bogovi poručiše Tebancima da će sve njihove nevolje i nesreće prestati kad otjeraju onoga čije su ruke umrljane Lajovom krvlju. Rob, koji se spasio prilikom napada na Laja, prepoznao je u Edipu Lajovog ubicu. Kad je Edip to saznao, sam je sebe oslijepio i otišao u dobrovoljno progonstvo, a nesrećna Jokasta se ubila.

[baby]

12 bogova sa Olimpa

Zevs, vrhovni bog.
Hera, sestra Zevsova, boginja vjenčanja, braka i svih perioda u životu žene. Kod Rimljana joj odgovara Junona, simbol materinske vlasti.
Posejdon, bog mora i zemljotresa. U rimskoj mitologiji mu odgovara Neptun. Njegova braća su Zevs i Had. Stanovao je u palati na dnu mora. Predstavljaju ga naoružanog trozupcem.
Demetra, boginja poljoprivrede, ljetine i proizvoda zemlje. Ona je takođe i personifikacija Zemlje. Majka je Pefersone. Kod Rimljana joj odgovara Cerera.
Apolon, bog svjetlosti, razuma, nadahnuća, umjetnosti, predskazanja i proroštva, iscjelitelj, povezan je sa Suncem. Smatraju ga najljepšim bogom u grčkoj mitologiji. Rođen je na ostrvu Delosu; sin je Zevsa i Lete, brat blizanac Artemidin. U Delfima je imao svetilište i proročište. U njemu je proricala proročica Pitija.
Artemida, boginja divljih zvijeri i lova, Apolonova sestra. Pripisuje joj se vječna mladost, a pri tome se nikada nije udala. U rimskoj mitologiji odgovara joj italska boginja Dijana.
Ares, štitolomac, pustošitelj gradova, bog rata. Sin je Zevsov i Herin. U Rimljana njegov ekvivalent je Mars.
Afrodita, boginja ljubavi i ljepote, "smjeholjubna", "rođena iz morske pjene", kod Rimljanja je poistovjećena sa Venerom, starim italskim božanstvom.
Hermes, glasnik bogova, bog trgovine, rječitosti i kradljivaca. Sin Zevsa i Maje. Rimski parnjak mu je Merkur.
Atina, ratoborna boginja mudrosti, umjetnosti, nauke i radinosti. Zaštitnica gradova, pokroviteljica znanja. Kći Zevsova po kojoj je nazvan i grad Atina. Rimska parnjakinja joj je Minerva. Na Akropolju je u njenu čast sagrđen čuveno svetilište Partenon.
Hefest, hromi kovač i zanatlija Olimpa. Bog vatre i kovačkih vještina, kod Rimljana poznat kao Vulkan.
Dvanaesto mjesto je u početku zauzimala Hestija, kasnije ju je zamijenio Dionis.
Hestija, boginja srca i doma, kod Rimljana joj odgovara Vesta.
Dionis zauzeo Hestijino mjesto u 5. vijeku p.n.e. kao bog zanosa, plodnosti i vina. On je prijatelj muza, sin Zevsa i Semele; odgovara mu rimski bog Bakho. Dionisov kult je doprineo uvođenju misterija. U njegovu čast su se održavale svečanosti Dionisije.
Među najvažnijim grčkim bogovima je i Had, bog podzemlja (Tartara) i mrtvih, Zevsov i Posejdonov brat i Pefersonin muž, ali on nije živio na Olimpu. Nadimak mu je bio Pluton.

Heba iako je živjela na Olimpu i bila peharnik (služila je bogove nektarom u peharima iz kojih su oni pili) , ne smatra se jednom od dvanaestorice. Smatrana je boginjom mladosti, kćerka je Zevsa i Here. Spominje se u Ilijadi.

[baby]

Zevs je vrhovni bog starih Grka., najmlađi sin Hronosa i Ree. Pošto je Hronosu dato proročanstvo da će ga jedno od njegove djece zbaciti sa vlasti, Hronos bi proždirao svu djecu čim bi se rodila. Ali Zevsa je spasila mati i on je odrastao, skriven, na Kritu gdje ga je othranila koza Amalteja. Svrgnuo je svoga oca s prestola i sam se ustoličio na Olimpu. Pobijedio je Titane i Gigante koji su htjeli da zbace njega i ostale olimpske bogove. Zevsova žena je Hera, koja mu je i sestra, ljubomorna je zbog njegovih mnogobrojnih avantura s boginjama i ženama koje Zevs zavodi, pretvoren često u neku životinju. Zevs je prvobitno uziman kao bog neba i nebeskih pojava, ali nije identifikovan s nebom, kao što nije ni Apolon sa Suncem, ni Posejdon sa morem. Zevs je inače bio bog koji daje kišu i upravlja munjom i vjetrom. Njega poštuju u pustim planinskim vrletima, na planini Itomi, na Tajgetu, Atosu, Idi i Olimpu. On je bog koga poštuju i mornari, isto kao i Posejdona. Pošto je Zevs, poslije Hronosa, vladar cijeloga svijeta, njegove kompetencije se miješaju sa onima koje ima Had, bog donjeg svijeta. Zevs upravlja ljudima (po Homeru on je "otac bogova i ljudi") pa je tako zaštitnik porodice, gradova (Zeus Polieus), cijele helenske zajednice (Zeus Panelenios). On je dalje spasilac (Soter) koji izbavlja ratnike iz opasnosti i donosi pobjedu u ratovima. On dijeli pravdu, njemu ljudi upućuju svoje molitve i molbe. Ali on i kažnjava krivce (potapa i cijeli iskvarenhi ljudski rod), pa čak i kada su božanskog roda (Prometej), onako kako su to činile antičke grčke demokratije sa svojim istaknutim vođama, ukoliko su svojim ponašanjem postajali opasni po opšte interese. No, iako ima toliku vlast, Zevs ipak mora i sam da se pokorava Nužnosti. - Najčuvenije igre njemu u čast bile su Olimpijske i Nemejske. Za njegov hram u Olimpiji izradio je Fidija čuveni kip od zlata i slonove kosti. U rimskoj mitologiji Zevsu odgovara Jupiter

[baby]

Sizifov posao

Sizif je osnivač grada Korinta. Nekoliko puta je prevario bogove pa je bio kažnjen tako što je u podzenmom svetu Tartaru morao neprekidno da gura uz breg veliki kamen, ali kad bi došao do vrha, kamen bi se ponovo otkotrljao nazad. Simbol je besmislenog posla.

[baby]

Tantalove muke

Tantal je bio Zevsov sin i njegov miljenik.Budući da je želeo da se izjednači sa bogovima, doveo je u pitanje njihovu moć sveznanja. Zevs ga je kaznio tako što je morao u Tartaru večno da stoji žedan u vodi, a kada bi poželeo da zgrabi vodu ona bi se povukla. Iznad njega više grane prepune slatkog voća koje vetar podigne kad tantal posegne rukom. Simbol je patnji.

[baby]

Iksionov točak

Iksion je pokušao da zavede Zevsovu ženu Heru, a Zevs ga je kaznio zavezavši ga za točak koji se neprekidno okreće.

[baby]

Damoklov mač

Damoklo je istorijska osoba, ne mitska. Bio je sluga na dvoru tiranina Dionisija Mlađeg, a svoj položaj postigao je ulizivanjem. Kad je sastavio vrlo pohvalan i laskav govor u čast gospodara, Dionisije mu je priredio gozbu i postavio za na čelo stola. Ubrzo je Damoklo molio da ga gospodar oslobodi te počasti, jer mu je Dionisije iznad glave obesio mač koji je visio na tankoj niti. Simbol je preteće opasnosti.

[baby]

Gordijev čvor

Zamršen čvor kojim je frigijski kralj Gordije privezao jaram uz rudu svojih kola. Proročište je objavilo da će ovaj ko ga razmrsi postati gospodar sveta. to je, prema legenti, pošlo a rukom Aleksandru Makedonskom koji ga je rasekao mačem. Razrešiti Gordijev čvor znači na jednostavan način rešiti težak zadatak.

[baby]

Midino zlato

Mida je bio sin kralja Gordija i veliki poštovalac boga Dionisa. Jednom je u šumi našao pijanog Silena. Kad ga je doveo kući, Dionis mu je obećao da će mu ispuniti svaku želju. Mida je poželeo da se sve što dotakne pretvori u zlato. i sve je bilo divno i krasno dok nije ogladneo, a hleb se pretvorio u zlato. tada je zamolio Dionisa da mu skine čaroliju. Oproa se u reci Paktol koja je od tada bila zlatonosna.

[magicmoment]

zaboravila si da je na dnu pandorine kutije ostala...NADA! a prometej kad ej skinut sa kavkaza morao je nositi prsten sa komadicem kamena sa kavkaza da se zezus moze hvaliti kako je jos uvijek prikovan za njega

[baby]

pa nije red sve ja da kucam daj još ...